Razgovarao Armin Zeba za magazin Business br.206, 2 mart, 2015. (www.business-magazin.ba)
U situaciji konstantne ekonomske stagnacije, koja traje skoro četvrt stoljeća, a koja za posljedicu ima stopu nazaposlenosti među najvećim u Evropi, pronalaženje stranih investitora i poslovnih partnera, odnosno tržišta za izvoz robe, usluga i radne snage, Bosni i Hercegovini odavno se nameće kao imperativ. Kao svojevrsna Meka u kontekstu svih pobrojanih segmenata, posljednjih godina prepoznat je Katar, gdje postoji interes za sve oblike ekonomske saradnje sa Bosnom i Hercegovinom, ali koji se vrlo stidljivo pretače u konkretna djela, bilo da se radi o angažiranju naših kompanija i radnika u Kataru, plasmanu bosanskohercegovačkih proizvoda na katarsko tržište ili, pak, pri livu katarskog kapitala u BiH. Gdje leže osnovni uzroci nedovoljne iskorištenosti ekonomskih potencijala koje nude dobri politički odnosi dviju zemalja, u razgovoru za Business magazine objašnjava Tarik Sadović, ambasador BiH u Kataru.
BM: U posljednje vrijeme učestala su upozorenja vezana za razne mešetare koji varaju građane BiH nudeći im poslove u Kataru – koliko su takvi slučajevi zaista učestali i o kakvim vrstama prevara se uglavnom radi?
BM: Koliko i na koji način je Ambasada uključena u pomaganje prevarenim bh. radnicima i šta biste preporučili građanima zainteresiranim za rad u Kataru kako bi izbjegli da postanu žrtve sličnih prevara?
SADOVIĆ: Država Katar je zahtjevno tržište i ogromnogradilište na kojem se “vrte” milijarde dolara. Do održavanja Svjetskog prvenstva u fudbalu 2022. godine, ova država planira da uloži u infrastrukturu i suprastrukturu oko 200 milijardi američkih dolara. Najpoznatije svjetske kompa nije bore se i uzimaju svoje dijelove “kolača”. Treba reći da većina njih radi pošteno, jer uz očuvanje poslovnog ugleda imaju i dugoročne interese. S druge strane, Katar nastoji izgraditi imidž države u kojoj se poštuju ljudska prava i osnovne slobode, a tu svakako spada oblast poštivanja radničkih prava i zaštite na radu.
Da u svakom žitu ima kukolja, potvrđuje se i u Kataru. Među velikim brojem privatnih kompanija ima i onih čiji vlasnici nemaju časne namjere. Vaša ocjena da su radnici iz BiH, zaposleni u kompaniji Arab Face, čiji je suvlasnik porijeklom iz BiH, koji putem suda potražuju svoje zarađene, a neisplaćene plaće, na prevaru dovedeni u Katar, nije potpuno tačna. Tačno je da su prevareni, jer im plaće nisu isplaćene uz obrazloženje poslodavca da
ni on nije, kao podugovarač, naplatio svoja potraživanja. Njegov ugovarač tvrdi isto, a na žalost, tu se taj lanac dugovanja i potraživanja ne prekida, nego se nastavlja. Ko tu koga vara, utvrdit će sud. Siguran sam da će poslodavci pretrpjeti ozbiljne sankcije, ali to našim radnicima u ovom momentu ne pomaže. Ovo je drugi slučaj otkako sam početkom oktobra 2014. preuzeo dužnost ambasadora u Kataru i oba slučaja su u sektoru građevinarstva. Prvi slučaj je na kraju završio isplatom svih radničkih potraživanja. Međutim, kada je vlasnik te kompanije želio da nastavi poslove i ponovo angažira radnike iz BiH, katarske vlasti zatražile su mu da pribavi takozvani Non-objection letter (pismo neprotivljenja) od Ambasade BiH u Dohi. Tu potvrdu, poslije konsultacija sa nadležnim institucijama u BiH, Ambasada nije izdala.
SADOVIĆ: Ambasada BiH u Dohi veoma se angažirala na rješavanju ovoga slučaja i to na dva kolosijeka. Prva uloga je savjetodavna i posrednička tamo gdje joj to međunarodne konvencije i domaći propisi dozvoljavaju. O čemu se radi, najbolje je objasniti primjerom. Postoji velika razlika u tretmanu kada se radnik ili grupa njih (obično ne znaju ni arapski ni engleski jezik) samostalno pojave, recimo u Komitetu za ljudska prava Katara ili Ministarstvu rada, odnosno Inspekciji rada, odnosno kada ih diplomatsko predstavništvo njihove zemlje, tj. ambasada, institucionalno najavi i preporuči. Tu spadaju i suptilnije forme diplomatskog pritiska da se problem rješava brže i pravičnije – kako na
poslodavce, tako i na katarske institucije. Kada su naši radnici iscrpili sve mogućnosti dogovora i medijacije sa poslodavcem, obratili su se sudu. Ambasada BiH je zvanično zamolila da se predmet u ovoj pravnoj stvari objedini i okonča što prije, jer su radnici iz BiH u nezavidnom položaju.
Drugi pravac djelovanja Ambasade je animiranje i organiziranje pružanja pomoći radnicima, jer dok se slučaj ne riješi treba živjeti…
Pomogle su nam katarske humanitarne organizacije Eid Charity, zatim pojedinci – dobri ljudi, Katarani, koji su lično donirali pomoć. Ambasada BiH je po krenula akciju solidarnosti među našim građanima koji žive i rade u Kataru, koji su se odazvali i prikupili pomoć u prehrambenim artiklima. U Kataru živi i radi blizu 500 državljana BiH, pretežno visokoprofiliranih kadrova, od kojih većina odlično zarađuje i kotira. Građevinski sektor, prema mom mišljenju, prilično je rizičan. Preporučujem našim radnicima da prije nego što prihvate angažman za rad u Kataru detaljno provjere poslovnu reputaciju svoga budućeg poslodavca. Nažalost, Sporazum o reguliranju zapošljavanja radnika iz BiH u Kataru, koji je potpisan prošle godine još nije ratificiran, odnosno nije stupio na snagu, a da jeste, značajno bi unaprijedio radnopravnu zaštitu naših građana.
Koliko se Katar ozbiljno suprotstavlja neplaćanjima i prevarama u svom poslovnom okruženju neka posluži sljedeći primjer. Kao dio obećane reforme tržišta rada, Katar je prije nekoliko dana donio zakon koji obavezuje privatne kompanije da isplate svim njihovim radnicima plaće kroz elektronski sistem transfera. Kompanijama će biti dat grace period od šest mjeseci da primijene novi način plaćanja radničkih plaća, popularno nazvan Sistem zaštite plaća (Wage Protection Sistem-WPS). Svrha Sistema je da osigura da poslodavci potpuno izvršavaju svoje oba veze plaćanja radničkih plaća i naknada u predviđenom roku, u skladu sa ugovorima i državnim propisima.
Izmijenjeni dio postojećeg Zakona o radu kaže da plaća mora biti transferirana na račun radnika sa jedne od finansijskih institucija u zemlji, u okviru određenog perioda. Vlasnici kompanija koji elektronski ne transferiraju radničke plaće na vrijeme, bit će odgovorni i suočit će se sa zatvorskom kaznom koja ne prelazi mjesec dana ili novčanom kaznom ili sa oboje. Kada ovaj sistem profunkcionira, trebao bi da okonča radničke nevolje u vezi sa izbjegavanjem ili neplaćanjem plaća i naknada u Kataru. Nažalost, našim radnicima koji nisu naplatili svoje za rađene plaće u kompaniji Arab Face u Kataru, ovo neće riješiti probleme…
Preporučujem našim radnicima da prije nego što prihvate angažman za rad u Kataru detaljno provjere poslovnu reputaciju svoga budućeg poslodavca. U Kataru živi i radi blizu 500 državljana BiH, pretežno visokoprofiliranih kadrova, od kojih većina odlično zarađuje i kotira.
BM: U kojoj mjeri je katarsko tržište u ovom trenutku otvoreno za kompanije i radnike iz BiH, posebno u kontekstu priprema te zemlje za SP 2022. godine – kakve su šanse bh. građevinara da se izbore za dio poslova na projektima vezanim za SP?
SADOVIĆ: Do Svjetskog prvenstva u fudbalu 2022. Katar će biti ogromno gradilište. Kao što rekoh, prema procjenama očekuju se ulaganja od 200 milijardi dolara.
Lani je završen novi međunarodni aerodrom, vrijedan 15 milijardi dolara. U toku su radovi na metrou Doha i novoj luci. Gradit će se novi veleljepni stadioni, infrastruktura, cijeli jedan novi grad za 300.000 stanovnika – Lusail. Skoro svake godine će se održavati barem jedno takmičenje svjetskog ranga.
Strmoglavi pad cijena nafte u drugoj polovini uticao je negativno na budžete i privrede svih država Golfskog zaljeva, a ponajmanje na Katar, čiji je glavni izvozni adut ukapljeni plin 2014. godine uticao je negativno na budžete i privrede svih država Golfskog zaljeva, Katarski čelnici rekli su da se neće “kresati” investicije koje su povezane sa Svjetskim fudbalskim prvenstvom. U Kataru nije lako dobiti posao, zbog snažne konkurencije. Naše kompanije još uvijek nisu dorasle za utakmicu sa velikim igračima u Kataru, a nemaju odgovarajuću podršku bankarskog sektora. Šansa je da se udružuju u okviru joint venturesa sa lokalnim kompanijama ili da se povežu sa kompanijama koje već rade u Kataru, u smislu da im budu kooperanti ili podizvođači. Nisam preveliki optimista da su naše kompanije u oblasti građevinarstva konkurentne, zbog vrlo niskih cijena radne snage koja radi u postojećim kompanijama (iz Indije, Pakistana, Bangladeša, Filipina, Nepala…). Šansa je možda, u specijali ziranim poslovima izvođenja građevinsko-zanatskih radova. Naši proizvođači trebaju ispitati tržište za plasman proizvoda u oblasti građevinarstva.
BM: Kakva je situacija u suprotnom smjeru – prema Vašoj procjeni, kada bismo mogli očekivati prve “opipljive“ rezultate posjeta bh. zvaničnika toj zemlji, u smislu potpisivanja sporazuma o ulaganju katarskih investitora u izgradnju Koridora Vc i druge infrastrukturne i industrijske projekte u BiH?
SADOVIĆ: Poznato mi je da se godinama radi na unapređenju ekonomske saradnje između dvije dr žave – čini se bez većeg uspjeha. Činjenica je da ukupan nivo ekonomske saradnje, kao i obim trgovinske razmjene, znatno zaostaju za odličnom političkom saradnjom.Stvari se ipak, polako kreću naprijed. Ostvareni su brojni kontakti predstavnika dviju zemalja radi privlačenja katarskih investicija i povećanja trgovinske razmjene. Realizirane su značajne pripremne aktivnosti u protekloj godini, te se očekuju puno bolji rezultati. Šeik Tamim bin Hamad AL Thani, emir Države Katar i Khalid Al Attiyah, katarski ministar vanjskih poslova, jasno su mi rekli da dolazi vrijeme da se urade dobre stvari u Bosni i Hercegovini. Direktor aviokompanije Qatar Airways potvrdio mi je da će ove godine otvoriti direktnu avioliniju Sarajevo – Doha. Ta najava je odličan signal, jer potvrđuje naprijed rečeno.
BM: Koji konkretni katarski investicijski projekti bi mogli biti realizirani u sektoru telekomunikacija, energetike te prehrambene i namjenske industrije? Da li je realno očekivati i neke Greenfield projekte, kojih praktično u BiH i nema kada je riječ o stranim investicijama – u kojim oblastima bi oni mogli biti realizirani?
SADOVIĆ: Član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović i bosanskohercegovački ministar vanjskih poslova Zlatko Lagumdžija su prošle godine uputili emiru Države Katar prijedlog za katarski paket finansijske pomoći BiH vrijedan 550 miliona eura, sa rokom otplate od 15 do 25 godina. Emir je obećao pomoć u realizaciji razvojnih projekata u BiH, a to mi je potvrdio kada sam mu predavao akreditive. Međutim, radi se o projektnim prijedlozima koji se moraju finalizirati u kvalitetne projekte.
Očekujem od novih vlada da to što prije urade. Nabrojat ću neke od njih – razvoj industrijskih zona, biznis inkubatora i druge poslovne infrastrukture u općinama, revolving kreditni fond za kreditnu podršku malim i srednjim poduzećima u oblastima energije, metala, tekstila, drveta, agro-biznisa…, kreditna sredstva za brzorastuće kompanije, garantni fond na nivou kantona, fond za zapošljavanje pripravnika, revolving fond za studente, venture capital fund itd.
Smatram da bi Katarani investirali u poljoprivredu BiH ako bi im se pružili kvalitetni projekti i olakšalo ulaganje, jer Katar, zbog klime, nema vlastitu poljoprivrednu proizvodnju i traži po svijetu zemlje gdje bi investirao za svoje potrebe.
Druga šansa je turizam. Tradicionalne destinacije za odmor Katarana postale su nesigurne, pa se tu otvara prilika za BiH. Naša zemlja je ukinula vize za državljane Katara, a kada profunkcionira direktna aviolinija otvaraju se velike mogućnosti. Katarski turisti traže specifične oblike turističke ponude i usluga, koje su bazirane na islamskim vrijednostima. Ako ih nemamo, oni će ih napraviti. U tom smislu, naši turistički djelatnici moraju profilirati ovu vrstu ponude, jer je to ogroman resurs. Sportski turizam (organizacija priprema sportista ili rekreativni programi) i banjskozdravstveni turizam također bi trebalo razvijati. Katarani sve više kupuju nekretni ne u Bosni i Hercegovini. Oni su postali “domaći turisti” kojima treba ponuditi sport, rekreaciju, za bavu, šoping… – i spremni su trošiti.
BM: Još prije nekoliko godina Ambasada BiH u Kataru sugerirala je bh. proizvođačima vode da formiraju svojevrstan pool i naprave zajednički brend kojim bi prodrli na katarsko i druga tržišta tog dijela svijeta, na koja pojedinačno ne mogu izaći jer su usljed velikih transportnih troškova cjenovno nekonkurentni, a slično je i sa voćem i povrćem – da li na tom planu ima ikakvih pozitivnih pomaka?
SADOVIĆ: Izvoz vode u Katar je iluzija. Katar proizvodi vlastitu vodu, obogaćenu svim mineralima, po veoma niskim cijenama. Zato smatram da je iluzorno razmišljati o izvozu pitke vode iz BiH u Katar. I sami ste naveli da je transportna cijena visoka.
Za jagodičasto voće (maline, kupine…), ali i za ostale kvalitetne bosanskohercegovačke proizvode, ovo je dobro tržište, a cijene su visoke. Ovo što govorim nije rezultat stručne analize tržišta, nego moje procjene.
Katarsko tržište je prilično malo (oko 2,3 miliona stanovnika), ali je platežno vrlo potentno i slijedom toga izbirljivo. Traži se visoki kvalitet robe. Naši proizvođači i izvoznici moraju otvoriti vrata velikih lanaca super i hipermarketa u Kataru, jer se uglavnom prehrambeni artikli, voće i povrće, prodaju preko njih. Šanse postoje.
Kako kažu upućeni, jedna od prepreka za unapređenje ekonomske saradnje predstavlja
zakonska odredba da kompanija mora imati lokalnog partnera Kataranina, odnosno “sponzora“. Uz finansijske troškove to je potencijalni rizik da se načini loš izbor partnera, a poslije je teško izaći iz tog “zagrljaja“. Ova zakonska odredba usmjerena je na zaštitu katarskih državnih i privatnih interesa.
BM: Predstavnici katarskog državnog investicionog fonda – Qatar Investment Authorities, odnosno njegove specijalizirane agencije Qatari Diar – za nekretnine, poslovne centre i hotele, te HASAD FOOD – za poljoprivredu i hranu, nekoliko puta su dolazili u BiH u okviru Sarajevo Business Foruma (i mimo njega), te konstatovali da BiH nema dovoljno kvalitetno pripremljenih projekata (HASAD FOOD je godinama uzalud čekao da dobije dva projekta iz poljoprivrede koja su im bila ponuđena kao idejni…) – kako stoje stvari s
problemima te vrste?
SADOVIĆ: Slažem se. Nema projekata ili ih ne umijemo “prodati”. Ljudi s novcem mogu da biraju. Oni koji traže novac zaista se moraju potruditi da ga uzmu, a mogu ga uzeti samo ako uvjere svoga investitora da mu je investiranje sigurno i isplativo.
Kada je riječ o novcu, tu nema mjesta za sentimentalnost ili solidarnost. Kada ovo kažem, činim jasnu granicu između onoga što je humanitarna pomoć, milosrđe, solidarnost – nazovimo to kako hoćemo, i onoga što se zove investiranje novca radi profita. Neke naše iluzije moraju se što prije rastjerati. Nemamo kvalitetnih projekata, drugi nude puno više
od nas.
Zašto se plašimo arapskog novca, pita se Sadović?
Katar je u zadnjih pet godina investirao u inozemstvu oko 130 milijardi dolara. Kada bih vam nabrojio šta su pokupovali i gdje su uložili, zavrtjelo bi vam se u glavi. Samo u Londonu i Parizu uložili su i kupili nekretnina, imovine i dionica u vrijednosti od 70 milijardi dolara. Engleze i Francuze nije strah od arapskog novca, a kod nas u BiH često vrlo sumnjičavo gledaju na taj isti arapski novac. Čega se mi bojimo?! Ove primjere navodim zbog toga što sam se uvjerio da Katarani pokazuju sve veći interes da kupuju nekretnine u BiH. Riječ je o stanovima, kućama, građevinskom zemljištu. Taj trend trebamo iskoristiti.
Od 1.000 Katarana, 170 su milioneri u dolarima. U ime Ambasade BiH, predložio sam nadležnim organima da fleksibilnije tumače pita nje reciprociteta u sticanju prava vlasništva Katarana nad nekretninama u BiH, radi stvaranja pretpostavki da Katarani mogu uknjižiti kupljene ne kretnine. Pored plaćanja poreza, turističkih bora vaka i značajne potrošnje, otvaraju se mogućnosti za dalja ulaganja.
Naši državljani mogu kupiti nekretninu u Kataru na 99 godina (uz mogućnost produženja još toliko) i s njom raspolagati ili je prodati, iako formalno nemaju pravo vlasništva, nego plodouživanja. Ne vidim razlog zašto mi, na sličan način, ne bi riješili pitanje reciprociteta. Zašto bi Katarani morali osnivati preduzeće da uknjiže svoje nekretnine? To im smeta. A kod njih su pare, zar ne?